Zurück
- Schwierigkeit
- Erlebnis
OFF-ROAD parts - suitable for mountain bikes - treking bikes at your own risk
Pot je primerna za gorska kolesa, ker sem kar nekaj delov poti iskal in prevozil po makadamskih in "gozdnih" potkah. Prav tako makadamski je spust iz Kanfanara v Limsko dolino ter pot do obale.
Del poti poteka po prometno bolj obremenjenih cestah tako, da se priporo?a še dodaten pozor.
Narava v Limski dolini je zelo lepa tako, da se spla?a narediti ta krog ter uživati.
Pot se ve?krat križa tako, da jo tisti z manj kondicije lahko tudi skrajšajo. ?e kom ne diši vzpon v Kanfanar in ponovni spust lahko po ogledu Dvigrada zavije nazaj proti morju.
Še uradni opis:
Dvigrad
Arheološko podru?je srednjevjekovnog grada Dvigrada najvažnije je kulturno dobro cijelog podru?ja Op?ine Kanfanar te zasigurno i najposje?enije, te na odre?eni na?in predstavlja temelj kulturnog identiteta ovog podru?ja. Samo naselje, smješeno na koti 150-175 m.n.v., zapravo je jedinstven grad, iz povijesnih izvora poznat kao Moncastel, koji se još od 9.-10.st. spominje zajedno s kaštel Parentinom kao Duo Castra, Due Castelli, Dvegrad. Nakon propasti kaštel Parentina, ovom naselju ostaje zajedni?ki naziv, kojeg ?e zadržati do današnjih dana. Linija širenja naselja, od kasnoanti?kog praesidiuma s vanjskim bedemom na tragu prapovijesne gradine, zadržava se i kroz ranobizantsko razdoblje stvaranjem castruma, izduženog oblika s tupim kutevima na longitudinalnim stranama.
Izvjesno je da je Moncastel gra?en kao predstraža u ageru kolonije Pula, te je u po?etku izvorno pripadao Puljskoj biskupiji, ali ve? od 929.g. zasigurno pripada Pore?koj biskupiji.
Drugu fazu proširenja naselje doživljava u vrijeme vladavine akvilejskih patrijarha, u što se ubraja proširenje fortifikacija, ve?i dio naselja, romani?ka i gotizirana faza crkve sv.Sofije i pretorova pala?a.
Tre?u fazu proširenja i dodatnog utvr?ivanja naselja može se smjestiti nakon razaranja od strane genovežana 1354.g., i Venecije 1381.g., provedenu od Venecije kao novog vlasnika (nakon 1413.g.), po?etkom 15.st. Tijekom 15.i 16.st. može govoriti o proširenju suburbija do crkve BDM od Laku?a, i tu otprilike završava prostorni razvoj Dvigrada kao naselja.
Crkva sv.Sofije je najreprezentativniji pojedina?ni objekt u podru?ju, s ?etiri utvr?ene razvojne faze (kasnoanti?ka - 5./6.st., predromani?ka 8 st.-770.g., romani?ka 12.st., goti?ka 14./15.st.). U svom sadašnjem korpusu, poglavito nosi obilježja rane romani?ke trobrodne bazilike s uzidanim apsidama, ali su istraživanjima otkriveni ostaci manjih prethodnih crkvi (jednobrodna s izba?enom apsidom u kasnoj antici, jednobrodna s tri upisane apside u predromanici). Zvonik i krstionica nastali su potkraj romani?kog razdoblja (1249.g.), a u gotici je dodana bo?na sakristija i izmijenjen je mobilijar, od ?ega posebno treba spomenuti krstionicu iz 14.st.
O Dvigradu su mnogi pisali a mi smo za Vas odabrali tekst akademika Josipa Bratuli?a:
Malo ima tako lijepih i uzbudljivih mrtvih gradova u neposrednom susjedstvu naseljenih mjesta, kao što je Dvigrad u Istri. Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad - on nije srušen vojnom silom ni ognjem, ve? je napušten da sam proživljava svoje umiranje. Prolaznicima na opomenu, a posjetiocima koji mu dolaze kao gosti na spoznaju kako su jednom izgledali istarski srednjovjekovni gradovi.
Povijest Dvigrada obi?no oko vidi u njenoj kona?nici: ruševinama. Ali upravo te ruševine, to golemo kamenje želi namjerniku govoriti svoju pri?u.
Dvigrad je smješten u Drazi - dubokoj udolini koja se od Pazina proteže do mora, gdje završava u morskom kanalu - Limu. Lim je bio limes, granica izme?u puljskog i pore?koj agera. U predhistoriji kao i u antici Dragom je vodio put od mora prema unutrašnjosti Istre. Dvigrad - i sama rije? govori - to su dva grada. Danas je vidljiv samo jedan, na sjevernoj strani u Drazi, a i taj u ruševinama. Drugi grad, s južne strane, nazvan Parentin danas se uop?e ne vidi - ostao je samo zaravnak. Dvigrad je postojao ve? u prethistoriji, i njegovu povijest možemo pratiti i prema arheološkim nalazima i kasnije prema pisanim dokumentima. U okviru rimske provincije Istre Dvigrad je na grani?nom podru?ju puljskog i pore?kog agera. Bio je na odli?nom mjestu, na sjecištu puteva. Arheološki nalazi govore da je mjesto cvalo dok je rimsko carstvo napredovalo, a kad je ono nestalo udarcima barbarskih naroda, i gradovi su se po?eli osipati, osobito nakon teških i opakih bolesti koje su na nezdravom terenu, kakav je bio i Dvigrad, ?este i pogubne.
Nakon velikog pomora stanovništva Istre u VI. i VII. st. na istarski se prostor spušta novo stanovništvo - Slaveni, Hrvati. Državna uprava još nije organizirana, a i zemlja je zapuštena. U to vrijeme zapuštenu zemlju kultiviraju benediktinci koji su upravo oko Lima ostavili traga u ranom srednjem vijeku.
Dolazi do oštrih i bezpoštednih borbi izme?u akvilejskih patrijarha i Mle?ana koji su po?etkom XIV. st. ve? imali snažan utjecaj na zapadnoj obali Istre. U tu borbu upli?e se i poznata obitelj puljskih plemi?a Castropola, na strani Gori?kih knezova kao patrijarhovih odvjetnika. U borbama izme?u ?enovežana i Mle?ana, Dvigrad je opsjedao ?enoveški admiral Paganin Doria i razorio ga 1354. godine.
U daljnjim borbama Dvigrad je ponovno nastradao 1381., sada od Mle?ana, koji su ga spalili, stanovništvo poklali, a mo?i iz bazilike Sv. Sofije odnijeli u Sveti Lovre? Pazenati?ki. Unato? tome Dvigrad nije postao njihov posjed. Zaokružuju?i sustavno svoj istarski posjed Mle?ani su obe?avanjima i silom, ve? po?etkom XV. st., nastojali sve ve?e i ja?e istarske gradove podvesti pod svoj utjecaj.
Dvigrad je postao mleta?kim posjedom 1413. godine kada je Venecija odredila da na ?elu Dvigrada stoji podeštat, izabran izme?u plemi?a grada Kopra, a kome ?e grad kao godišnju nagradu davati 390 lira. Prvo stolje?e mleta?ke uprave vrijeme je uspona Dvigrada: nakon toga dolazi do ?estih kuga, stalnih malarija, što je i uzrokovalo tragi?an pomor stanovništva, a s tim u vezi i smjene cjelokupnog stanovništva Dvigrada.
Od sredine 1544. do kraja stolje?a stalni su sukobi izme?u Mle?ana i Austrijanaca. Stanovništvo Istre nesigurno je i u selima i u gradovima. Nakon mleta?ko-austrijskog rata 1615. godine tkz. usko?kog rata, Dvigrad je doživio teške dane. Opsjedaju ga razjareni uskoci koj, ne mogavši ga osvojiti, osvetu okre?u prema okolnim selima koje pale, robe i uništavaju.
Oko 1630. grad je posve napušten, u njemu borave samo najsiromašnije porodice, ?ekaju?i smrt grada koji ih okružuje. 1650. biskup Tommasini posjetio je Dvigrad i tu našao samo tri obitelji. Kad je 1714. napuštena bazilika Sv. Sofije, grad je prepušten umiranju bez priziva. Zidovi ku?a su se srušili, zidine popadale, bunar u gradu bio je zaga?en. U grad su se uselile zmije, korov i makija. Tako je do danas.
U Dvigrad ulazimo kroz gradska vrata koja i danas stoje, te stižemo u potgra?e koje je bilo zašti?eno prvim pojasom gradskih zidina. Putem, kojim su stolje?ima prolazili Dvegrajci, kako ih zove Istarski razvod, stižemo do drugih vrata koja su izgra?ena u drugom prstenu gradskih zidina. Tako se i ulazilo u grad: od vrata do vrata. Uz golemu brani?-kulu s južne strane grada penjemo se putem koji nas vodi do tre?ih, posljednjih vrata, koja nas kona?no puštaju u samo središte grada. Na vrhu, na živoj stijeni sagra?ena je ranokrš?anska crkva Sv. Sofije. Crkva je dominirala gradom svojom visinom, širinom i ljepotom. Crkva je imala tri la?e, a u sredini oslonjena na stupovlje srednje la?e, bila je u XIII. ili XIV. st. izgra?ena propovjedaonica koja ima lijepe reljefe na ogradi, od kojih se posebno isti?e onaj sa Sv. Sofijom koja u svakoj ruci drži po jedan grad. To je simbol Dvigrada. Bazilika se po?etkom XIX. st. urušila, propao je krov i od toga vremena zub vremena dokraj?io je ovu veli?anstvenu gra?evinu. Na kraju, pitanje je samo dokle ?e još ovaj minuli grad svjedo?iti vremenu, koliko mu još treba do kona?ne propasti...
Mehr Info im WWW
Bild 1
Bild 2
Bild 3
Bild 4